Od 1998. godine u Etno-parku u Sovljaku se organizuje Slikarska kolonija. Za ovo vreme postojanja na koloniji je nastalo na desetine novih slika. Svaki od umetnika koji su učestvovali na koloniji poklonio je organizatoru, Kulturno-obrazovnom centru, po jedno svoje delo.
Jedan od jubileja Slikarske kolonije „Sovljak“ obeležen je i štampanjem kataloga za koji je uvodni tekst napisao akademski slikar Dragan Martinović. Ovaj tekst govori o začecima i razvoju slikarskog pokreta u opštini Bogatić. Likovni život u Mačvi nedvosmisleno je vezan zadve ličnosti koje su iz ničega stvorile ono što nas danas okuplja i obavezuje.
„Ranih pedesetih godina mladalački snovi dvojice prijatelja – Milića Stankovića od Mačve i Milivoja Martinovića, kreću put ostvarenja kroz upis ovog prvog na Likovnu akademiju, a drugog na pozorišnu. Želja da Mačva, zemlja talenovanih ljudi postane stecište kulturnih zbivanja počela se ostvarivati. Martinovićev prekid studija glume vratio ga je paralelnoj ljubavi – slikarstvu. Milićevo okončanje studija je značilo da treba nešto učiniti sa Mačvom i Mačvanima. U potkrovnom ateljeu Milivoja Martinovića sve češće su se okupljali ljubitelji palete: Dragić Sokić, Vita Jurišić, Dejan Kojić, Petar Berić, Boban Berić – Dutin i mnogi drugi koji, nažalost, nisu istrajali. Ovi susreti su bili obavezni o velikim praznicima, kad Milić dolazi u Mačvu da obiđe roditelje i donese novosti iz evropskih metropola. Varljivog leta 68. Milić kreće sa gradnjom ubrzo čuvene Radovan kule na koju dolazi elita ondašnje jugoslovenske kulture, kao i učesnici prvog Festa sa Kirkom Daglasom na čelu. Tim čudnim zdanjem šetala su mnoga velika imena raznih umetnosti.
Mačvanska slikarska škola je pored čuvene hlebske bila centar okupljanja ljubitelja umetnosti celog sveta. Radoznale oči dečaka – momčića Mikana Aničića, Dragana Martinovića, Jeremije Stude i Purce iz Šapca radoznalo su čekale Milićev poziv za priključenje. Mačvani su izlagali po Rimu, Beču, Ženevi… Najmlađi kreću Milićevim putem, upisuju akademiju. Zimske večeri 76 provode u tek začetom Etno-parku u Sovljaku, čiji su idejni tvorci Milić i Martin. “….
…. „Iz tada žive likovne sekcije nastavnika Rada Torbice izdvaja se Dragan Đuričić koji je polovinom osamdesetih došao u rodni Bogatić sa završenih studija. Njegovo pitomo lice i slikarstvo su naišli na retku blagonaklonost vlasti. On godinama prve nedelje u avgustu okuplja mačvanske slikare u Sovljaku i to postaje tradicija. Njegovom preranom i iznenadnom smrću kolonija ne gubi na zamahu jer su često prisutni Dragan Martinović, Nenad Stanković – sinovac Milića od Mačve, član Esnafa Dragan Đaković i Branko Stanković, istoričar iz Bogatića, stali na raspolaganje Kulturno-obrazovnom centru, kao glavnom organizatoru. Ovaj tim se odlučuje na osveženje sa nadom da će prisustvo studenata i gostiju iz drugih sredina biti motivacija i pokretač. Tako već nekoliko godina koloniju u Sovljaku posećuju i drugi umetnici iz bivše Jugoslavije. Na ovaj način umetnici kao gosti postaju promoteri lepota mačvanskog kraja i likovne kolonije u Sovljaku. Posebnu vrednost ovoj koloniji daju sami meštani sela Sovljak koji svojim zauzimanjem podržavaju poslovičnu sliku o mačvanskoj gostoljubivosti“.
Autor: Dragan Martinović.