Vode opštine Bogatić pružaju izuzetno dobre uslove za bavljenje ribolovom, jer teritorijom oštine protiču reke Drina (u dužini od 23 km) i reka Sava (13 km). Posebno pogodna i zahvalna lokacija za ribolov je ušće Drine u Savu.
Sportski ribolov je organizovan tako da se tokom cele godine mogu loviti sve vrste ribe koje tu žive, osim u vreme lovostaja za pojedine vrste, po ribolovnom kalendaru. Ograničenja ulova nema osim za vrste plemenitih riba kod kojih je propisana minimalna veličina.
Za ribolov je potrebna dozvola koja se može izvaditi u lokalnim ribolovačkim udruženjima (godišnja) ili na vodi od ribočuvara (dnevna).
Sve potrebne informacije u vezi ribolova možete dobiti u udruženjima sportskih ribolovaca, od ribolovaca na vodi, lokalnih ribara.
DETALJAN OPIS UŠĆA DRINE I ŠIREG RIBOLOVNOG PODRUČJA
Ušće Drine jeste lokacija koju čine ušće i po 500 metara uzvodnog i nizvodnog toka Save i 500 metara uzvodnog toka Drine. Obeležje lokacije jesu mnogobrojni i jaki vrtlozi i zabrana obavljanja privrednog ribolova na tom delu ribolovne vode. Sava prima Drinu na 175. km svoga toka. Drina joj donosi najviše vode od svih pritoka , i to kvalitetne i mnogo hladnije. Dovlači i ogroman nanos koji deponuje u nizvodnom toku Save, stvarajući sprudove i plićake. Ušće podseća na kazan sa uzavrelom nemirnom vodom, na veliki vrtlog sastavljen od mnoštva manjih. “ Kuvanje“ nastaje zbog sudara vodenih struja i menjanja pravca njihovog kretanja. Glavno poprište sučeljavanja vodenih snaga dveju reka odvija se pod vodom, dok se pojavni oblici višestruko oblaženi na površini ušća manifestuju u vidu nestabilne vodene površine, koja podseća na kipuću u velikom loncu. Ribolovac koji nije navikao da plovi i lovi na takvoj vodi, ne bi trebalo sam da izlazi sa plovilom, bez obzira koiliko njegovo plovilo izgledalo sigurno. Ako i ne ugrozi sebe, dovešće u opasnost ribolovce u ostalim plovilima. Sa porastom vodostaja trebalo bi povećati i opreznost.
Saznajte više
Na ušću se pretežno lovi iz čamca. U Savi som, smuđ i bucov, a u Drini mrena, skobalj, klen… Sava tu pravi poznati račanski meandar, pa je leva obala na temenu meandra, koji je direktno na udaru drinskih voda. Zato je ta obala utvrđena snažnim kamenim nabačajem i sa nekoliko napera. Oni pri nižem vodostaju vire iz vode i stabilna su podloga sa koje se može loviti sa obale. Prilikom pecanja sa obale primenom dubinske tehnike postoje realni izgledi za solidan ulov. Na toj lokaciji međutim, preovlađuje tehnika varaličarenja.
Korito Drina na ušću je, kao i na celom toku nizvodno od Badovinaca, nestabilno i razvučeno, ali sa jasnim glavnim delom toka.
Do lokacije se dolazi čamcem ili poljskim putem od Crne Bare (desna obala Save ispod ušća). Na tom lokalitetu Drina je, slično ostatku vodotoka nizvodno od Loznice, nemirna i nepredvidiva. Posebno je aktivna u desnom priobalju. Dok joj je leva obala dosta postojanija, desnu stalno ruši premeštajući korito levo-desno. U predelu lokacije duge oko jedan kilometar, “seobe“ nisu drastične. Na kamenu i ostalim preprekama nastanjeni su račići, što privlači sve vrste riba i „prisiljava ih“ da ostanu uz obalu. Dubina vode pri normalnom vodostaju, kreće se od tri do četiri metra. Zbog rada Hidroelektrane Zvornik oscilacije vodostaja su česte, dnevno i do tri puta, pri čemu se remeti aktivnost ribe. U zahvatu lokacije smenjuju se virovi i plićaci. Dno reke prekriva šljunak, a retko krupnije kamenje obraslo je algama. Faunu dna većinom čine razne vrste pužića i račića. Voda je bistra i prozirna, lepe zelenomodre boje. Pripada drugoj kategoriji kvaliteta. Riblje naselje čine: som, štuka, šaran, mrena, skobalj, klen, bucov, bodorka, nosara…Pre desetak godina na toj vodi ulovljen je som težak 70 kg, te šarani do pet kilograma. U 2007. godini lovljeni su bucovi od dva do tri kilograma i štuke oko tri kilograma. Na tom delu Drine preovladavaju tehnike varaličarskog i ribolova na plovak vožnjom. Najbolji izgledi da se dođe do ulova jesu ako se peca u periodu od maja do septembra, pri srednjem vodostaju. Ponudu mamaca trebalo bi obavljati na oko 20 m od obale.
Korito Drine u zahvatu lokacije je nestabilno i široko od 250 do 400 m. Puno je većih i manjih rukavaca, ada, sprudova, virova, preliva i brzaka. Premeštajući se po prostranoj dolini uz glavni vodotok, ostaje mnoštvo mrtvaja, bara, a u novije vreme i šljunkar a (depresija nastalih iskopavanjem šljunka). Sa masom materijala koje reka donosi i koji se ispred ušća zadržava dolaze panjevi, klade, a i cela stabla. Mnogo tog materijala ne dospeva u Savu već oko ušća i uzvodno od njega stvara razne prepreke oko kojih se kasnije nastanjuju neke vrste riba ili tragajući za hranom do njih svraćaju.
Duž desne obale mesta pod udarom matice ojačana su kamenim nabačajem. Nebranjeni inundacioni pojas, širok je od 50 do 500 m. U proleće reka ga plavi, ali se ne izliva preko nasipa (osim u ekstremnim slučajevima). Rečno dno je šljunkovito i neravno, sa mnoštvom raznovrsnih prepreka (panjevi, klade, stabla, i sl.). Na srednjem vodostaju dubina vode pri obali se kreće od dva i po do tri metra, a u najdubljim delovima do pet metara. Većim delom obala je strma i mestimično nepristupačna. U ribljem naselju odlično su zastupljeni skobalj, nosara i mrena. Naseljenost deverikom, klenom, bodorkom i bandarom je vrlo dobra, a štukom, somom i jazom (protfiš) dobra.
Ribolov je najuspešniji pri srednjem vodostaju, pogotovo krajem proleća ili u ranu jesen. Ulov je dobar i tokom celog leta –dobar je češći od lošeg.
Na lokaciji su u više navrata lovljeni somovi od 20 do 40 kg. Najkrupnija štuka težila je 13 kg, a česti su ulovi komada oko pet kilograma. Ulovi mrene težine oko pet kilograma su vrlo česti.
Na toj lokaciji primenjuju se sve tehnike pecanja. Na plovak se love skobalj, deverika i nosara; dubinski- som i mrena; varaličarenjem-som, klen, smuđ. Lokacija omogućava raznovrstan i zanimljiv ribolov. Njenu privlačnost uvećava činjenica da onaj ko peca na toj ribolovnoj vodi ima velike izglede da ulovi kapitalni primerak soma, štuke, mrene, a u novije vreme i klena.
Plasiranje mamca, zavisno od vrste ribe koja se lovi, trebalo bi obaviti na daljinama od 20 do 60 m. Vodostaj na toj lokaciji ima znatan uticaj na uspeh u ribolovu. Zbog rada Hidroelektrane „Zvornik“, on se tokom godine stalno menja. Riba najbolje radi pred nadolazak vode i kada je voda u blagom porastu, što se tokom dana događa dva do tri puta.
Odlični poznavaoci lokacije preporučuju da se u pripremi za pecanje na njoj posveti pažnja pripremi varaličarskog i pribora za dubinski ribolov (jaki štapovi, izdržljiv najlon, snažan i pouzdan čekrk i olova 200 do 300 grama). Takođe, u proleće i leto pažnju bi trebalo posvetiti ušću i početku Drine, a u jesen delovima Save oko ušća.
U vezi s tim preporukama nizvodni deo Save, sve dok se oseća uticaj drinske vode (kilometar-dva nizvodno od ušća), omogućava raznovrstan i izuzetno zanimljiv ribolov. Mešanje vode i vodenih struja, zajedno sa osobinama rečnog korita i dna, pogoduju većini ribljih vrsta, a posebno mreni, somu i smuđu. Takođe, nije suvišno znati da se pre ušća, uz desnu obalu drine, nalaze rukavci (postoje i uz Savu) u kojima se može uspešno loviti štuka i bela riba (crvenperka, bodorka, deverika). Za ribolov na toj lokaciji poželjno je koristiti čamac. Time se višestruko uvećavaju mogućnosti izbora mesta pecanja. Ali čamac nije i neophodan, jer se može uspešno pecati i sa obale. Ni angažovanje vodiča nije neophodno. Dovoljno je posavetovati se sa nekim ribolovcima iz OOSR „Klen“ u Bogatiću. Kopovima nazivamo depresije nastale eksploatacijom gline, peska, šljunka, uglja, kamena, zemlje…Ta udubljenja najčešće se pune podzemnim vodama i padavinama u neposrednom slivu. U poslednjoj deceniji, posebno sa razvojem savremenog šaranskog ribolova, takve vode postaju sve brojnije i ribolovcima zanimljivije. Pored ostalog, doprinose i oplemenjivanju životne sredine. Zato bi taj proces trebalo planski podsticati.
Drinske šljunkare su mnogobrojne i gotovo ih je nemoguće prebrojati , jer se njihov broj neprekidno menja. Sve šljunkare nisu automatski i zanimljive za rekreativne ribolovce, nego samo one u kojima je razvijen život i koje su naseljene ribama.
Šljunkara „Toki Trans“ kod Crne bare predstavlja kompleks šljunkara u kojima se tokom cele godine može uspešno pecati štuka, babuška, deverika, bodorka, i sva ostala bela riba. Iz Crne Bare do šljunkare stiže se tako što se, pre ulaska u selo ne skreće, već vozi pravo na nasip, a kada se pređe na poloj, nakon 100-200m skrene se levo i vozi pravo ka Šumariji i vodi.